Ratni dogadjaji, koji su pred kraj 20. stoljeća zahvatilitili našu domovinu Jugoslaviju dožvljavamo kao tragičnu činjenicu besmislenog razaranja, čiji se tragovi danas manifestiraju u obliku dezolatnog stanja, na kojeg nije moguće da se sa ponosom baci pogled, jer je raspad naše zemlje prouzrokovao opću nestabilnost, siromaštvo i nepravdu.

Iako je razbijanjem Jugoslavije učinjena pogreška historijskih razmjera, mnogi su ravnodušno promatrali proces njenog razaranja, koji se je istovremeno odvijao - izvana i  iznutra.

S obzirom da je proliveno mnogo krvi, s obzirom da mnogi domovi stoje napušteni, da su rastrgane veze članova obitelji, kao i veze izmedju nas i naših prijatelja, nameće se na kraju pitanje – čemu sve to?
Koja je cijena plaćena? Tko je u toj tragičnoj igri sa teškim posljedicama stvarni pobjednik? I da li je za svakog pojedinca današnja situacija stvarno mnogo bolja, nego u ono vrijeme, kad smo zajedno bili svjedoci i gradjani jedne svjetski priznate zemlje u svim sektorima civilnog društva?

Zbog toga smo mišljenja:

• -    da je rušenjem Jugoslavije učinjena fatalna pogreška, koju bi trebalo ispraviti, i da se momentalno stanje mržnje, kao i pomanjkanje tolerancije i fanatički obojen nacionalizam ne bi trebali dalje njegovati i akceptirati
• da je zajednički uvijek moguće svaki novi poduhvat uspješno savladati, iz razloga, što kod nas ne vlada diskriminacija zbog vjerske, ili nacionalne pripadnosti, što se s naše strane svi prihvaćaju kao ravnopravni gradjani, konačno kao braća i sestre.
• da su na svakoj strani učinjene pogreške, da je teško savladati bol, ali da je usprkos tome zajednički moguće preuzeti odgovornost i rad u pravcu nove budućnosti, da bi se svi zajedno mogli pomaći s mjesta i da su prebrodive posljedice rata.
• da svaka ideja koja bazira na principu ravnopravnosti - kao „Jugoslavenska Ideja“- pruža dovoljno prostora za toleranciju i zajednički rad, da konačno ne zalužuje da bude zapostavljena zbog nehumanih posljedica rata.
• da nepopravljive pogreške ne postoje, da je, ako ništa drugo, bar djelomično moguće, da se ispravi i najteža pogreška.
• da se udruženim snagama može sačuvati naš jugoslavenski identitet, i da su sve prepreke  zajedničkim radom savladive.

Naš je stav usmjeren protiv:

• svakog oblika nasilja, netolerancije, nacionalističkih ispada, bez obzira tko ih prakticira.
• separatističkih tendencija, jer ne garantiraju prosperitet.
• uništavanja općih društvenih vrijednosti.
• narušavanja mira i ometanja želje za zajedničkim životom na miroljubivoj bazi.
• nametanja stranih normi i zakona koji se suprostavljaju razumnim rješavanjima problema i koji se ne podudaraju sa demokratskim standardima, kao i protiv svake varijante eksploatacije država naljednica Jugoslavije.

Izjašnjavamo se za:

• osnivanje jedne Nove Jugoslavije sa demokratskim oblikom društvenog uredjenja, u kojoj prijašnje pogreške ne bi smjele da se pnove.
• podržavanje izgradnje jedne integrativne zajednice, kao i za jedinstvo i pomirenje.
• osiguravanje stabilnosti i prospriteta, ne samo u našoj zemlji, nego i u odnosu na cijelu regiju Balkana, sa jednim zajednički razradjenim konceptom u odnosu na budućnost.

Svjesni činjenice, da je savko ostvarivanje bilo koje ideje uvijek povezano sa istrajnim radom, i da se konkretni rezultati većinom postižu zu kontinuiran rad, naša je želja, da se iz toka radnog procesa razvije „Pokret“ na bazi „Jugoslavenske Ideje.“

Naša je osnovna želja, da se u sklopu jedne podkrovne organizacije za sve istomišljenike stvori zajednička platforma,
u čiji bi se rad - ne isključujući i politički - možda jednog dana uključile današnje republike bivše Jugoslavije.
Ova novostvorena platforma pruža mogućnost za definiranje konkretnih koraka u zamišljenom pravcu.

Pozivamo da nam se pridruže sve one osobe koje usprkos ratnih dogadjaja žele da razviju zajednički rad i koje  zastupaju mišljenje, da su od Jugoslavije – u kojoj se nije sve odvijalo perfektno – još uvijek preostale neke vrijednosti koje i dalje zaslužuju pažnju, da budu saučvane.
Svaka dobra ideja je dragocjena i dobro došla!